|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ukratko-opasne ispovijesti jedne 17-estogodišnjakinje :)
-što reći o sebi?
...ne znam,ne mogu se sama opisati...jer u jednom trenu sam najhrabrije osoba,u drugom najslabija...zato samo prosudite :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
...nisam dugo pisala...iskreno,nisam mogla...bila sam povrijeđena...uništena...slomljena,kako god...
...bila sam sa s jednim dečkom u vezi dvije godine...voljela sam ga...i ne,nije me prevario...ovaj puta sam ipak ja kriva...jednostavno,uplašila sam se svega...naše budućnosti...koju je on isplanirao do detalja...a ja?...ja sam još srednja škola...moram na faks...i tko zna šta će mi život donjeti...uplašila sam se...i shvatila sam nakon nekog vremena...da su moji osjećaji prema njemu manji,nego njegovi prema meni....odnosno da on mene više voli,nego ja njega...možda to i nije bila istina,ali način na koji je pokazivao svoje osjećaje,govorio je drukčije...
...ja to više nisam mogla nositi u sebi....rekla sam mu sve....i inače smo uvijek bili iskreni jedno prema drugome...ma koliko god to bolno bilo...3 mjeseca smo se zavlačili...hoćemo ili nećemo prekinuti?...i na kraju...prekinuli smo...krajem 10.mjeseca...ajme,tek onda počinje sve ići krivo...pitate se zašto sam prekinula?...jednostavno,nisam mogla gledati njega,kako mi skida sve zvijezde s neba,a ja mu toliku ljubav ne mogu uzvratiti...trudila sam se...stvarno...ali ne možeš srcu naređivati...zato sam bolje prekinula,nego da sam bila s njim iz sažaljenja...on je dobar dečko,sve je shvatio i nije se ljutio na mene...ali sljedeća dva mjeseca...svaki dan bi napravio neku glupost,kojom bi me povrijedio...i ja sam svaki put iznova mu opraštala,ali kao prijatelju...jer,nakon prekida,odlučili smo ostati u prijateljskim odnosima...ali trebala sam i sama znati,da nakon ljubavi,ne može biti prijateljstvo...ne,nikako...
...za novu godine,napravio je vrhunac svojih sranja...kud me je osramotio pred prijateljima i pred pola grada...još me je i gurnuo,psovao mi i onakav mrtav pijan me uzeo,i nosi po stepenicama...mogao je ubiti i sebe i mene...ah,plakala sam tu novu godinu...pred svima...nisam ga jednostavno mogla prepoznati...alinaravno,onje mene drugi dan nazvo...i pita me:"šta sam ja sinoć radio? ja se nićega ne sjećam"...ajme,pukla sam...toliko emocija je bilo u meni...najviše bijesa i tuge...
...prekinuli smo sve kontakte...ja više nisam bila osoba...bila sam toliko uništena...kao zgažena biljka...jednostavno,morala sam prekinuti sve odnose....znamda je to bilo sebično od mene...ali mene je čekala škola...imala sam tjedan dana da se sredim...i da se posvetim samoj sebi...i da u novo polugodište krenem punom parom...jer o tome mi ovisi ostatak živote...
...ali naravno,ja nisam mogla izdržati...zvala sam ga...još smo se svađali i svađali...i napokon smo sve riješili...nismo zajedno...nismo ni prijatelji...ali nismo ni neznanci...kada se vidimo,pozdravimo se...ako je nešta jako bitno,i čujemo se...samo to...oprostila sam mu sve,ali nisam zaboravila...i on je meni oprostio sve...
...i sad,kad ga sretnem na ulici...osjećam toplinu i dragost oko svoga srca...jer ipak...nije on bilo tko...to je osoba s kojom sam provela dvije godine...osoba koja će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu...
...ISPIT LJUBAVI JE ŽRTVA,A MJERA LJUBAVI NESEBIČNO JE DAVANJE...
Koliko god da se trudiš,život često nema smisla. I uzalud tražimo i nadamo se. Kažu,što te ne ubije,to te ojača. Da. Kako koga. Mene ne. Sa svakim novim problemom nosim se sve teže. Često bezpotrebno posustajem i rano dižem ruke od svega. Krenem. Krenem sa punom snagom. A onda,nešta me zakoči. Nerazumijevanje,nepravda,slabost... Svemi se vrti u krug. Iznova dopuštam ljudima da me gaze. Uvijek istim ljudima. I svaki put si iznova obećam bolje sebe sutra. Hrabriju i snažniju sebe. Ali taj sutra ne dolazi. Imam toliko snova,ali ih se bojim. Bojim se vlastitih snova i planova za život?! Možda zato što se ne osjećam sigurno sa ljudima koji me okružuju? Sa ljudima koji me svakodnevno povrijeđuju i onda se prave kao daništa nije bilo. Povrijede te prijatelji koje znaš 10 godina. I da uvijemožeš računati na njih. A oni te za tren zamijene sa nekom drugom osobom,novom,nepoznatom osobom. To boli,jako. Boli jer želiš s njima podijeliti svoju tugu,svoju sreću, a ne možeš. Oni više nemaju vremena za tebe. I kada im nešto prigovoriš,ispadne da si ljubomoran na tu osobu. Ali ne! Nisam! Jednostavno znam kakva je ta nepoznata osoba. Ali ne, neću im reći. Čekat ću da ih povrijedi, kao što su one povrijedile mene. Znam,to nije lijepo od mene. Možda im i želim reći, ali bojim se da će opet biti na njezinoj strani. Ljubomora? Ne! Dobro, možda malo... Ali to je zato što je ona ušla u moj teritorij i srušila moju sigurnost. Zato što ih je tako lako osvojila. Zato što ih je tako lako okrenula od mene...nakon 10 godina prijateljstva...Ljubomora? Možda ipak da!
Najbolja vrsta prijatelja je ona s kojima možete sjediti cijelu večer ne progovorivši ni riječ,a kada odlazite osjećate se kao da je to bio najbolji razgovor u životu!
